Nigel Ashford objašnjava kako Milton Friedman i Čikaška škola mišljenja empirijskom metodologijom dolaze do zaključka da su greške države obično veće od grešaka tržišta, a posljedice mjera državne vlasti često imaju suprotne učinke od onih namjeravanih.

Stoga, država treba biti ograničena na četiri osnovne funkcije.

Transkript

Sad se želim osvrnuti na Miltona Friedmana i Čikašku školu. Milton Friedman je poznati bivši predsjednik Američkog društva ekonomista, dobitnik Nobelove nagrade, autor bestselera: 'Kapitalizam i sloboda' te 'Sloboda izbora', od kojih je po potonjoj snimljena popularna TV emisija.

Empirijska metodologija

Čikaška škola pristupa rješavanju problema koristeći se empirijskom metodologijom. Odnosno, želi ispitati čvrstinu teorija. Znanstvenici te škole postavljaju hipotezu: 'Predviđamo da će X rezultirati s Y.' Na primjer, ako povećamo minimalnu plaću, to će rezultirati time da će se niže kvalificirani radnici teže zaposliti. I to možete testirati empirijskim dokazom.

Greške tržišta i greške državne vlasti

Zašto misle da treba ograničiti javnu vlast? Zato što vjeruju da, iako postoje greške tržišta, jer tržišta ponekad griješe, postoje i greške vlasti, jer vlast često griješi. Pri tom kažu da su, ako usporedimo te dvije stvari, greške javne vlasti obično mnogo veće od grešaka tržišta. Za razliku od uobičajenih javnih rasprava u kojima političari identificiraju greške tržišta i pretpostavljaju da ih savršena vlada može ispraviti, Čikaška škola tvrdi da to nije ispravno. Potrebno je usporediti sva nesavršena tržišta, sa svim nedostacima koje imaju, s nesavršenim vladama, sa svim problemima koje vlade imaju. Čikaška škola tvrdi da su, pri uobičajenoj usporedbi tih dviju stvari, greške javne vlasti mnogo veće nego greške tržišta.

Dakle, postoji jaz između namjera političara na vlasti i konkretnih rezultata i posljedica onoga za što se zalažu.

Jaz između namjera političara te konkretnih rezultata i posljedica

Nekada vladine mjere mogu dovesti čak i do suprotnih rezultata od prvobitno namjeravanih. To su promašeni poticaji. Na primjer, kontrola stanarine ima za cilj omogućiti siromašnima lakše pronalaženje stana. Međutim, snižavanjem cijene najma zapravo se postiže smanjenje ponude stanova za najam. Siromašnima zapravo postaje još teže pronaći stan. Kontrola stanarine ima suprotne posljedice od onog što je namjeravano.

Postoje i mnoge druge vladine mjere, koje i postižu svoje ciljeve, pozitivne, namjeravane posljedice mjera, ali ignoriraju se negativne, neželjene posljedice tih mjera. Na primjer, povećanje minimalne plaće koristi nekim ljudima. Oni će zbog toga imati veću plaću. Međutim, ignoriraju se negativne, neželjene posljedice. Odnosno, veći broj ljudi neće se uopće moći zaposliti.

Tako da moramo uspoređivati i pozitivne posljedice, koje su namjeravane, i negativne - neželjene posljedice. Čikaška škola tvrdi da su obično negativne, neželjene posljedice veće od pozitivnih, namjeravanih posljedica. No, to je empirijsko pitanje. Moramo proučiti što kažu dokazi.

I zašto postoji taj jaz između namjera i posljedica? Oni tvrde da je to zbog toga što političari na vlasti propuštaju uočiti važnost vlastitog interesa pri objašnjavanju ponašanja ljudi. Političari ignoriraju ljudsku prirodu.

Četiri funkcije države

Što bi trebala biti uloga države prema Čikaškoj školi? Milton Friedman izdvaja četiri glavna područja za koja je država odgovorna.

1) Vojska i policija

Prvo, ona nas mora zaštititi od unutarnjih i vanjskih neprijatelja. Trebamo vojsku da nam omogući obranu protiv vanjskih neprijatelja. Trebamo policiju da nas štiti od unutarnjih neprijatelja poput kriminalaca.

2) Pravosudni sustav

Drugo, vlada bi trebala uspostaviti pravosudni sustav kako bismo mogli postići mirno rješavanje sukoba. Ako živimo u društvu s drugim ljudima sukobi su neizbježni. Nećemo se složiti oko nekih stvari. Na primjer, oko postojanja ili značenja ugovora.

Jedan mogući način rješavanja bilo kojeg sukoba je jednostavan: možemo se potući s drugom osobom. Ipak, pretpostavka je da ne želimo živjeti u društvu u kojem kod svake nesuglasice ulazimo u fizički obračun s drugom osobom.

Dakle, želimo nekog objektivnog suca, koji nije povezan ni sa jednom stranom, koji će donijeti odluku i reći: 'Da, ovaj ugovor znači da ste bili u pravu, a druga osoba u krivu.' Dakle, uloga države je uspostaviti te sudove pred koje možemo ići.

3) Upravljanje javnim dobrima te sprječavanje negativnih eksternalija

Treće, Friedman tvrdi da postoji nekoliko stvari, ne mnogo, koje tržište, kroz dobrovoljnu razmjenu, ne može zadovoljavajuće osigurati. One dolaze u dva oblika.

Javna dobra

Prvi je ono što ekonomisti nazivaju 'javno dobro'. To nije nužno ista stvar kao 'dobro za javnost'. Javno dobro za ekonomiste ima vrlo specifično značenje. Javna dobra imaju dvije osobine. Prva je da nikoga ne možete isključiti da se njima koristi, a druga je da nisu konkurentna u potrošnji. Činjenica da meni treba više tog dobra, ne znači da ga vi imate manje. Najbolje je ilustrirati primjerom. Klasični primjer javnog dobra je obrana. Ja još nisam američki državljanin, ali živim u Americi. Recimo da ne želim plaćati poreze za obranu. Želim da me i dalje brani britanska kraljica i neću plaćati porez za obranu. Problem s tim je što ipak živim u Americi. To znači da će me američka vojska štititi, bez obzira želim li ja to ili ne. Ne može me se isključiti iz američkog sustava obrane. No, nisam konkurent u potrošnji. Činjenica da sam zaštićen ne znači da svi drugi imaju manje zaštite. To je, dakle, klasični slučaj javnog dobra. Mogao bih reći i da ga ne želim platiti, no ipak ću imati koristi od njega, a to ne znači da ga ima išta manje za sve ostale. Ako ga samo tako ostavite, neće funkcionirati u dobrovoljnom sustavu. Ljudi jednostavno neće doprinositi za javna dobra. Znači, to je argument da morate imati državu da osigurava javna dobra.

Negativne eksternalije

Drugi oblik koji Čikaška škola spominje su 'negativne eksternalije'. To jest, interakcija dvoje ljudi može imati posljedice za treće strane. Klasični primjer toga je onečišćenje. Možda proizvodim neko dobro, ali uz to onečišćujem okoliš što utječe na ljude koji žive u susjedstvu. Čikaška škola stoga tvrdi da nam je potrebna neka vrsta nadzora nad tim negativnim eksternalijama poput onečišćenja. Friedman, pak, kontroverzno tvrdi da su i siromašni negativna eksternalija. Odnosno, ne želimo živjeti u društvu u kojem ljudi prosjače i gladuju na ulicama. Stoga, negativna je eksternalija živjeti u svijetu u kojem je mnogo siromašnih, pa Friedman opravdava postojanje nekog oblika socijalne sigurnosti.

4) Zaštita poslovno nesposobnih

Naposljetku, četvrto područje u kojem država treba djelovati jest zaštita neodgovornih, onih za koje pretpostavljamo da se ne mogu brinuti sami za sebe. Klasični primjer su, naravno, djeca, za koju pretpostavljamo da nisu u poziciji donositi odluke za sebe. Obično dopuštamo roditeljima da odlučuju za njih, no na to moramo paziti. Ne tretiraju svi odrasli ljudi djecu kako treba. Nadalje, pretpostavljamo da postoje ljudi koji su mentalno onesposobljeni odlučivati za sebe i država se mora pobrinuti da su njihovi interesi zaštićeni.

Socijalno-tržišni pristup

Dakle, Freidman je vrlo jasan, ovo su četiri područja za koja je država potrebna i trebala bi biti aktivna u njihovom izvršavanju. Ona su važna, no značajno su ograničena. Ovaj pristup često se naziva 'socijalno-tržišnim' pristupom. Friedman vjeruje da države imaju ove odgovornosti, no, koliko god je moguće, trebaju koristiti tržišne mehanizme da ih postignu. Na primjer, odgovornost je države da osigura obrazovanje za svako dijete, no to ne znači da država treba voditi škole. Država bi mogla, na primjer, davati vaučere ili neki oblik izbora privatne škole, no roditelji mogu odabrati koju god školu žele za djecu.

Dakle, država ima socijalnu ulogu, no ne mora nužno sama izravno pružati socijalne usluge.